Industrija 4.0 (poznata i kao I4) naziv je za Četvrtu industrijsku revoluciju. Prije I4, naravno, postojale su tri prethodne revolucije koje su obilježile velike promjene u industrijskoj proizvodnji. Prva je bila u 18. stoljeću kada su voda i para postali primarno gorivo za proizvodnju. S obzirom na to da je prelazak s ručnog rada na nove tehnologije bio potreban, prošlo je vrijeme dok su nove tehnologije bile prihvaćene u proizvodnji. Prve industrije koje su to iskusile bile su tekstilna industrija, željezarska industrija i poljoprivreda. Druga revolucija označava doba masovne proizvodnje. Masovna proizvodnja čelika imala je leptirski učinak, što je rezultiralo rastom željeznica, što je povećalo povezanost među ljudima i potaknulo širenje masovne proizvodnje. Promjene koje sam spomenuo dovele su do velikog gospodarskog rasta, ali i do porasta nezaposlenosti jer su mnogi radnici zamijenjeni strojevima. Treća ili digitalna revolucija dogodila se kao rezultat razvoja računalstva i informacijskih i komunikacijskih tehnologija. Donijela je mnoge promjene u svakodnevnim poslovima i oblikovala svijet kakav danas poznajemo.
I4 znači razvoj automatiziranih i potpuno autonomnih, inteligentnih sustava koji će komunicirati međusobno, ali i s operativnim osobljem. Zahtijeva apsolutnu digitalizaciju i potpunu upotrebu mogućnosti komunikacije kako bi se postigao svoj maksimum i ubrzao razvoj industrijske proizvodnje.
Ako želimo postići taj nivo I4, potrebno je razviti elemente I4 koji ga čine onakvim kakav jest – autonomni roboti, tehnologije velikih podataka, IoT (Internet stvari, sustav povezanih uređaja, strojeva, objekata, ljudi s mogućnošću komunikacije i prijenosa podataka bez izravnog kontakta), oblak za pohranu podataka, umjetna inteligencija, 3D ispis i mnogi drugi. Svi ti I4 elementi povezani su unutar CPS (kibernetičko-fizičkih sustava), koji je sustav koji integrira mrežu, digitalizaciju i fizičke procese nazvanih elemenata.
Iako ovo još uvijek izgleda kao daleka budućnost, danas se mnogi I4 elementi koriste u svakodnevnom životu, ne samo u industriji. 3D ispis može se vidjeti na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu, internetske prodajne tvrtke poput Amazona, e-Bay-a, Wish-a, naručivanje dostave hrane i drugih potrepština, korištenje oblaka za pohranu fotografija, audio ili videozapisa – razvoj ovih svakodnevnih dijelova života uzrokovao je razvoj samog I4.
S obzirom na to da se I4 još uvijek razvija, postoji nekoliko otvorenih pitanja s kojima se još uvijek susrećemo – kako će svijet izgledati kada I4 dosegne svoju punu kapacitet?, kako organizirati upravljanje i resurse?, kako jedna grana I4 utječe na drugu? i mnoga druga.
Mnji znanstveni članci o I4 koji su objavljeni većinom su se fokusirali na dvije grane – ekonomska grana i ekološka grana. Socijalni, humanistički, mogućnost inovacija, strategije upravljanja, politički su samo neki od mnogih elemenata koji nisu spomenuti, ali dolaze do izražaja i otvaraju nova pitanja o I4 koja treba riješiti.
Neke od problema s kojima se I4 suočava nemaju naznaka rješenja. Ekonomska grana, naravno, bila je najviše obrađena, ali cijena implementacije ovih sustava još je uvijek previsoka da bi osigurala investitorima povrat novca i da će zaraditi još nešto. I tako dalje, gubitak privatnosti zbog rasta nadzora, umjetna inteligencija, rast nezaposlenosti zbog automatizacije, posebno za plave ovratnike. Nastavak, nemogućnost regulacije, problemi s normama i radnim certifikatima, menadžeri na vrhu hijerarhije postaju suvišni, bilo kakve pogreške u IT sustavima mogu uzrokovati velike gubitke, baš kao i pogreške u sustavima cyber sigurnosti ili vatrozida.
U Hrvatskoj se također, barem u teoriji, razvija I4. Pametne tvornice još uvijek su rijetkost, organiziraju se mnogi poslovni sastanci, sveučilišne nastave sve više se fokusiraju na to, Hrvatska gospodarska komora na svojoj web stranici ima dokumente posvećene I4 i njezinim primarnim karakteristikama.
Međutim, u praktičnom svijetu situacija je nešto drugačija – Hrvatska je još uvijek daleko od I4. Manje od 30% industrije može se nazvati dijelom industrije 3.0, dok opća slika pokazuje da smo još uvijek u dobu industrije 2.0. Ako to usporedimo s ostalim zemljama EU, još je vidljivije. Europski parlament napravio je četiri skupine zemalja, temeljene na njihovoj uključenosti i potencijalu I4 – prvu skupinu čine vodeće zemlje, a to su Njemačka, Švedska, Austrija i Irska, zemlje s potencijalom su Belgija, Danska, Nizozemska, Velika Britanija i Francuska, tradicionalne zemlje su Češka, Slovačka, Slovenija, Mađarska i Litva. Posljednja skupina su zemlje nazvane kolebljivci, a to su Italija, Španjolska, Estonija, Portugal, Poljska, Bugarska i Hrvatska. Smatraju se kolebljivcima jer nemaju dovoljno dobru industrijsku bazu ili nemaju dovoljno ekonomskih resursa za daljnji rast. Hrvatski problem je i taj što dopušta mnogim svojim I4 radnicima da odu u Njemačku ili Irsku i opskrbljuju njihov rast umjesto svog.
Iako je I4 još uvijek na početku, postoje mnogi izazovi u njegovoj provedbi. S dobrim pripremama, kritičkim čitanjem već napisanih znanstvenih članaka i stvaranjem novih, I4 ima potencijal promijeniti svijet u kojem danas živimo. Potrebna je dobra strategija koja uključuje sve aspekte i prijelazno razdoblje potrebno da bi se organizacijske promjene mogle dogoditi – razlika prije i poslije prijelaza na I4 trebala bi učiniti tvrtke neprepoznatljivima.
I4 ima mogućnost promijeniti naš svakodnevni život, ali uz loše upravljanje i strategije može također ugroziti gospodarstvo, proizvodnju ili društvo općenito. Sve ovisi o nama kako ćemo se nositi s I4 i koliko ozbiljno ćemo ga shvatiti.